gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvèdem, 3. l. mn. uvèdū, imp. uvèdi, aor. uvèdoh, prid. r. ùveo, prid. t. uvèden〉 1. vodeći koga dospjeti u kakav prostor [~ ljude u kuću; ~ psa u dvorište]; ant. izvesti 2. početi primjenjivati što [~ dodatnu nastavu; ~ zakone]; ant. ukinuti 3. dati komu savjet ili pouku u čemu [~ nove učenike u nastavu]; sin. uputiti 4. dopremiti, postaviti što čega nije bilo [~ plin]; sin. dovesti 5. pridružiti koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrače u igru; ~ nove likove u roman]; vidski parnjak: uvoditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvèzem, 3. l. mn. uvèzū, imp. uvèzi, aor. uvèzoh, prid. r. ùvezao, prid. t. uvèzen〉 1. vozeći dopremiti u kakav prostor [~ brod u luku; ~ kamion u dvorište] 2. gosp. unijeti u svoju državu robu iz strane države, kupiti robu ili usluge iz strane države [~ pšenicu]; ant. izvesti; vidski parnjak: uvoziti