gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvjèrāvām, 3. l. mn. uvjerávajū, imp. uvjèrāvāj, aor. uvjerávah, imperf. uvjèrāvāh, prid. r. uvjerávao, prid. t. uvjèrāvān〉 dokazivati komu istinitost ili ispravnost čega [~ koga da je u krivu] • uvjerávati se 〈povr.〉 shvaćati istinitost ili ispravnost čega [~ se u čije dobre namjere]; sin. osvjedočavati se, osvjedočivati se; vidski parnjak: uvjeriti