gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvjerīm, 3. l. mn. ùvjerē, imp. ùvjeri, aor. ùvjerih, prid. r. ùvjerio, prid. t. ùvjeren〉 dokazati komu istinitost ili ispravnost čega [~ koga da je u krivu] • ùvjeriti se 〈povr.〉 shvatiti istinitost ili ispravnost čega [~ se u čije dobre namjere]; sin. osvjedočiti se; vidski parnjak: uvjeravati