gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzbūrkām, 3. l. mn. ùzbūrkajū, imp. ùzbūrkāj, aor. ùzbūrkah, prid. r. ùzbūrkao, prid. t. ùzbūrkān〉 1. učiniti valovitim, nemirnim [Vjetar je uzburkao more.] 2. pren. izazvati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti]; sin. uzbuditi, uskovitlati pren. • ùzbūrkati se 〈povr.〉 1. postati valovitim, nemirnim 2. pren. postati ispunjen snažnim osjećajima, uzbuđenošću i nemirom