gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uznèmīrīm, 3. l. mn. uznèmīrē, imp. uznemíri, aor. uznemírih, prid. r. uznemírio, prid. t. uznèmīren〉 izazvati nemir u kome ili čemu, učiniti nemirnim [~ djecu u razredu; ~ nasilnika] • uznemíriti se 〈povr.〉 postati nemirnim; sin. uskomešati se, uzbuditi se v. pod uzbuditi; ant. smiriti, umiriti; Vidski parnjaci: uznemiravati, uznemirivati