gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzvīknēm, 3. l. mn. ùzvīknū, imp. uzvíkni, aor. uzvíknuh, prid. r. uzvíknuo〉 jakim ili povišenim glasom izgovoriti što [~ ljutito]; vidski parnjak: uzvikivati