im. m. 〈G váljka; mn. N váljci, G vȃljākā〉 1. mat. geometrijsko tijelo omeđeno dvama sukladnim krugovima – bazama koje leže u paralelnim ravninama, plaštom koji tvore dužine koje su okomite na ravnine baza i sijeku kružnice koje te baze omeđuju; sin. (cilindar) 2. tehn. uređaj ili stroj za nabijanje ili ravnanje zemlje [parni ~] 3. predmet oblika istoimenoga geometrijskog tijela koji služi za ravnanje ili glačanje [~ za tijesto]