Rezultati pretraživanja za: vijati

  • vȉjati

    gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. vȉjē, 3. l. mn. vȉjū, aor. 3. l. jd. vȉja, imperf. 3. l. jd. vȉjāše, prid. r. vȉjao, prid. t. vȉjān〉 1. 〈3. l.〉 jako puhati [Vjetar vije.] 2. 〈3. l.〉 gusto padati [Snijeg vije.] 3. zast. bacanjem u zrak pročišćavati na vjetru (o zrnju) [~ žito] • vȉjati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava se vije.]; sin. lepršati, vijoriti se v. pod vijoriti, viti se v. pod viti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga