gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vjènčām, 3. l. mn. vjènčajū, imp. vjènčāj, aor. vjènčah, prid. r. vjènčao, prid. t. vjȅnčān〉 obaviti obred sklapanja braka • vjènčati se 〈povr.〉 postati mužem i ženom [Vjenčali su se prošle godine.]; sin. (oženiti se) v. pod oženiti, sklopiti brak v. pod sklopiti, (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. v. pod ući, (uzeti se) v. pod uzeti; Vidski parnjak: vjenčavati