im. m. 〈G vrȃta, L vrátu; mn. N vrȁtovi, G vrȁtōvā〉 1. anat. uski dio tijela koji povezuje trup s glavom [kratki ~; široki ~] 2. bot. uz njušku i plodnicu jedan od triju dijelova tučka, vrh tučka 3. pren. uski, izduženi dio čega [~ čavla; ~ violine] ♦ baciti se (pasti i sl.) komu oko vrata zagrliti koga, baciti se (pasti) u zagrljaj komu; imati koga, što na vratu voditi brigu (skrb) o kome, o čemu, imati na brizi koga, što; natovariti (navući i sl.) na ~ komu koga, što opteretiti koga kime, čime, nametnuti obveze (dužnosti i sl.) komu; nije šija nego ~, usp. šija; skinuti s vrata (pleća) koga, što osloboditi se nametnute obveze (opterećenja), osloboditi se koga, čega; uhvatiti (ščepati) za vrat koga učiniti pritisak na koga, napasti koga, zaprijetiti komu; visjeti komu na vratu opterećivati koga, biti na teret komu, biti 〈dugo〉 na čijoj skrbi; zasjesti komu za ~ pokoriti koga, nametnuti se komu, zavladati kime; zavrnuti komu vratom (šijom) upropastiti (uništiti) koga, obračunati se s kim