im. s. 〈G vrȅmena; mn. N vremèna, G vreménā, DLI vremènima〉 1. neprekidno trajanje [tijek vremena] 2. ograničeno trajanje koje ima svoj početak i kraj, a mjeri se satima, danima, godinama [radno ~] 3. vremenski odsječak u kojemu se što zbiva, koji je čime obilježen [kišno ~; ~ mira]; sin. doba, razdoblje 4. poznato razdoblje ili doba u povijesti koje se po čemu posebnom ističe ili izdvaja [u ~ reformacije] 5. uvjeti života ili prilike u kojima se živi [živimo u čudno ~; teška vremena] 6. gram. gramatička kategorija svojstvena glagolima kojom se izražava odnos prema onome što je bilo, što je sada ili što će biti [buduće ~; prošlo ~; sadašnje ~] 7. met. stanje atmosfere na određenome mjestu i u određenome trenutku [lijepo ~] ◇ vegetacijsko ~ bot. vremenski odsječak u kojemu biljka raste; sin. vegetacijsko razdoblje v. pod razdoblje ♦ dobiti na vremenu uštedjeti vrijeme, ubrzati postupak, dobiti vrijeme potrebno da se donese odluka; gubiti vrijeme provoditi mnogo vremena ne radeći ništa korisno; krajnje je ~ zadnji je čas (trenutak), treba požuriti; kupovati ~ odgađati rješavanje problema, ostavljati sebi vremena za donošenje odluke; od vremena do vremena povremeno, katkad, gdjekad, na mahove, tu i tamo; olovna vremena razdoblja teških političkih prilika u kojima se krše ljudska prava; prkositi vremenu ne zastarijevati, dugo vremena ostajati neizmijenjenim, dugo ostajati u uporabi; s vremena na ~ povremeno, katkad, gdjekad, na mahove, tu i tamo; ubijati (kratiti) ~ zabavljati se čime u dosadi, pokušavati odagnati dosadu da se čime ispuni vrijeme; ~ je pregazilo koga, što ne shvaća (ne razumije) novo, staromodan je, zastario je; zlatna vremena razdoblje sreće i zadovoljstva