gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁbijēm, 3. l. mn. zȁbijū, imp. zàbīj, aor. zàbih, prid. r. zàbio, prid. t. zabìjen〉 1. udarcima utisnuti što u tvrdu podlogu [~ čavao u zid]; vidski parnjak: zabijati 2. udarajući loptu postići zgoditak [~ gol]; vidski parnjak: zabijati • zàbiti se 〈povr.〉 1. udariti svom snagom o kakvu prepreku [~ se biciklom u ogradu]; vidski parnjak: zabijati se v. pod zabijati 2. pren. ne izići, ne napustiti kakav zatvoreni prostor [~ se u kuću]