gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàdīvīm, 3. l. mn. zàdīvē, imp. zadívi, aor. zadívih, prid. r. zadívio, prid. t. zàdīvljen〉 ostaviti snažan dojam na koga, izazvati u kome divljenje ili ushit [~ ljepotom; ~ pameću]; sin. očarati, opčiniti, zatraviti pren.; vidski parnjaci: zadivljavati, zadivljivati • zadíviti se 〈povr.〉 osjetiti divljenje prema komu ili čemu, postati ushićenim