gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zadovòljāvām, 3. l. mn. zadovoljávajū, imp. zadovòljāvāj, aor. zadovoljávah, imperf. zadovòljāvāh, prid. r. zadovoljávao, prid. t. zadovòljāvān〉 1. činiti komu po volji, činiti ono što tko želi [~ čije prohtjeve] 2. ispunjati potrebne uvjete [~ propise; ~ u svakome pogledu] 3. ostvarivati (o upotrebi, uvjetu, želji i sl.) • zadovoljávati se 〈povr.〉 biti zadovoljan čime [~ se malim stvarima]; vidski parnjak: zadovoljiti