gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakljùčujēm, 3. l. mn. zakljùčujū, imp. zakljùčūj, aor. zaključívah, imperf. zakljùčīvāh, prid. r. zaključívao, prid. t. zakljùčīvān〉 1. donositi sudove, odluke ili mišljenja [~ na temelju činjenica]; sin. (izvoditi zaključak) v. pod izvoditi 2. privoditi kraju koji posao ili događaj [~ sastanak] 3. postizati dogovore [~ poslove; ~ ugovore] ◇ ~ ocjene davati završne ocjene na kraju obrazovnoga razdoblja; vidski parnjak: zaključiti