im. m. 〈G zámetka; mn. N zámetci, G zámetākā〉 1. biol. organizam u početnome stupnju razvoja nakon oplodnje [~ sisavca]; sin. (embrij) 2. pren. početna, polazna točka ili osnova čega [~ napretka] ◇ sjemeni ~ bot. organ svojstven sjemenjačama u kojemu se događa oplodnja ♦ ugušiti (uništiti) u zametku što uništiti u samome početku, ne dopustiti da se što razvije