gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmirēm, 3. l. mn. zàmirū, imp. zàmiri, aor. zàmirah, imperf. zàmirāh, prid. r. zàmirao〉 1. dolaziti u stanje bez živosti, u stanje slično smrti [Priroda zamire zimi.]; ant. buditi se v. pod buditi, oživljavati 2. pren. a. kočiti se od siline kakva neugodna osjećaja, gubiti prisebnost od neugode [~ od straha; ~ od strepnje]; sin. obamirati b. postajati slabijega intenziteta ili prestajati [Život u ljetovalištima zamire zimi.] c. prestajati napredovati, zaustavljati se u razvoju [Stari su obrti počeli zamirati.]; vidski parnjak: zamrijeti