im. ž. 〈G zanàglasnicē; mn. N zanàglasnice, G zanàglasnīcā〉 gram. riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu; sin. (enklitika, naslonjenica); ant. prednaglasnica