gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zanèsem, 3. l. mn. zanèsū, imp. zanèsi, aor. zȁnijēh/zanèsoh, prid. r. m. zȁnio, ž. zȁnijēla, s. zȁnijēlo, mn. zȁnijēli, prid. t. zanèsen〉 1. skrenuti s puta, odvući u kraj ili baciti u stranu [Valovi su zanijeli brod.; Puška je zanijela ulijevo.; Kotač je zanio u stranu.] 2. pobuditi, privući čiju pozornost [Zanijela ga je ona lijepa djevojka.] • zànijeti se 〈povr.〉 biti obuzet čime [~ se planovima za budućnost]; vidski parnjak: zanositi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zanèsem, 3. l. mn. zanèsū, imp. zanèsi, aor. zȁnijēh/zanèsoh, prid. r. ž. zȁnijēla〉 ostati u drugome stanju, postati trudnom; sin. začeti, začeti dijete v. pod začeti, zatrudnjeti