gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zànosīm, 3. l. mn. zànosē, imp. zanòsi, aor. zanòsih, imperf. zànošāh/zanòsijāh, prid. r. zanòsio, prid. t. zànošen〉 1. skretati s puta, odvlačiti u kraj ili bacati u stranu [Valovi zanose brod.; Puška zanosi ulijevo.; Kotač zanosi u stranu.] 2. 〈prijel.〉 izazivati, privlačiti čiju pozornost [Zanosile su ga lijepe djevojke.] • zanòsiti se 〈povr.〉 biti obuzet čime [~ se planovima za budućnost]; vidski parnjak: zanijeti