gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàposlīm, 3. l. mn. zàposlē, imp. zapòsli, aor. zapòslih, prid. r. zapòslio, prid. t. zàposlen〉 1. dati komu kakav posao ili zaduženje [~ učenike]; sin. uposliti; vidski parnjak: zapošljavati 2. primiti koga na posao, dati komu radno mjesto [~ radnike]; sin. namjestiti razg., uzeti razg.; ant. otpustiti; vidski parnjak: zapošljavati • zapòsliti se 〈povr.〉 1. dobiti posao ili stupiti na posao [Napokon sam se zaposlio.; ~ se kao učitelj]; sin. namjestiti se razg. v. pod namjestiti; vidski parnjak: zapošljavati se v. pod zapošljavati 2. primiti se kakva posla [~ se pranjem posuđa]