gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaprepàšćujēm, 3. l. mn. zaprepàšćujū, imp. zaprepàšćūj, aor. zaprepašćívah, imperf. zaprepàšćīvāh, prid. r. zaprepašćívao, prid. t. zaprepàšćīvān〉 1. jako iznenađivati koga [Zaprepašćivale su me tvoje riječi.] 2. izazivati u koga užas [~ stanovništvo okrutnošću]; sin. užasavati • zaprepašćívati se 〈povr.〉 1. postajati neugodno iznenađenim [~ se čijim postupcima] 2. osjećati jak strah, grozu, užas [~ se okrutnošću neprijatelja]; sin. zaprepaštavati; vidski parnjak: zaprepastiti