gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàskāčēm, 3. l. mn. zàskāčū, imp. zaskáči, aor. zaskákah, imperf. zàskākāh, prid. r. zaskákao, prid. t. zàskākān〉 1. napadati koga nakon čekanja u zasjedi [~ neprijatelje]; sin. dočekivati 2. pren. hvatati koga nespremna [~ pitanjem]; vidski parnjak: zaskočiti