gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàskočīm, 3. l. mn. zàskočē, imp. zaskòči, aor. zaskòčih, prid. r. zaskòčio, prid. t. zàskočen〉 1. napasti koga nakon čekanja u zasjedi [~ neprijatelja]; sin. dočekati 2. pren. uhvatiti koga nespremna [~ pitanjem]; vidski parnjak: zaskakati