gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zatèčem/zàteknēm, 3. l. mn. zatèkū/zàteknū, imp. zatèci/zàtekni, aor. zatèkoh, prid. r. zàtekao, prid. t. zatèčen, pril. p. zàtekāvši〉 1. dolazeći naći, vidjeti koga ili što [~ red u razredu; ~ prijatelje kod kuće] 2. naći ili otkriti koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [~ koga u krivolovu; zateći koga nespremna]; sin. uhvatiti, uloviti • zàteći se 〈povr.〉 1. naći se na kojemu mjestu kad se što počinje zbivati [Zatekli smo se na ulici kad je počela padati kiša.] 2. slučajno ili nepredviđeno dospjeti u kakvo stanje [~ se u nevolji]; sin. naći se v. pod naći; vidski parnjak: zaticati²