gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtvorīm, 3. l. mn. zàtvorē, imp. zatvòri, aor. zatvòrih, prid. r. zatvòrio, prid. t. zàtvoren〉 1. pomaknuti dio ili dijelove čega tako da ne bude slobodan prolaz izvana unutra ili iznutra van [~ automobil; ~ kutiju; ~ prozor; ~ vrata]; ant. otvoriti 2. pomaknuti dijelove vlastitoga tijela tako da budu u dodiru [~ oči; ~ usta]; sin. sklopiti; ant. otvoriti 3. prestati s kakvom službenom, javnom ili radnom djelatnošću ili kakvom djelatnošću unutar određenoga prostora [~ izložbu; ~ školu] 4. prestati s dnevnom djelatnošću [~ pekarnicu u šest navečer]; ant. otvoriti 5. uhvatiti koga i lišiti ga slobode [~ ratne zarobljenike]; sin. zarobiti, zatočiti, zatvoriti; ant. osloboditi, pustiti 6. ispuniti šupljinu, začepiti kakav otvor [~ rupu; ~ otvor; ~ uši] 7. omotati ili staviti u omotnicu, zalijepiti ili staviti pečat na što [~ pismo] 8. ne dopustiti pristup čemu [~ prilaze parkiralištu] 9. učiniti da što prestane raditi [~ trgovinu; ~ tvornicu] 10. prekinuti dotok čega i tako prouzročiti prestanak rada [~ vodu; ~ radio] • zatvòriti (se) 〈prijel.〉 smjestiti koga u kakav ograničen prostor [~ kokoši u kokošinjac; ~ se u sobu] • zatvòriti se 〈povr.〉 pren. postati nepristupačan drugima, ne družiti se s ljudima; ant. otvoriti se pren. v. pod otvoriti; vidski parnjak: zatvarati