gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùstavīm, 3. l. mn. zaùstavē, imp. zaùstavi, aor. zaùstavih, prid. r. zaùstavio, prid. t. zaùstavljen〉 1. spriječiti koga ili što u kretanju [~ pješake; ~ vlak]; sin. (ustaviti), zadržati; ant. propustiti 2. prekinuti kakav rad [~ motor; ~ disanje] • zaùstaviti se 〈povr.〉 1. prestati se kretati [~ se na benzinskoj crpki; ~ se pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. stati; ant. krenuti 2. prestati se odvijati [Disanje se zaustavilo.]; vidski parnjak: zaustavljati