im. m. 〈G završétka; mn. N završétci, G zavr̀šētākā〉 1. ono čime što završava, posljednji dio čega, točka u kojoj što završava [~ dana; sretan ~] 2. vremenska granica nakon koje što prestaje [~ rata] 3. prostorna granica iza koje se što više ne prostire [~ puta] 4. prestanak postojanja [~ života]; sin. nestanak, svršetak; ant. nastanak, postanak, rođenje, začetak pren.; sin. (konac²), kraj, svršetak; ant. početak