gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvr̄šīm, 3. l. mn. zàvr̄šē, imp. zavŕši, aor. zavŕših, prid. r. zavŕšio, prid. t. zàvr̄šen〉 1. dovesti što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. dovršiti, svršiti; ant. početi, započeti 2. 〈3. l.〉 doći do kraja [Završio je rok za upis u školu.]; sin. isteći; vidski parnjak: završavati