gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zbȗnīm, 3. l. mn. zbȗnē, imp. zbúni, aor. zbúnih, prid. r. zbúnio, prid. t. zbȗnjen〉 dovesti koga u zabunu ili potaknuti zabunu [~ profesore]; vidski parnjak: zbunjivati • zbúniti se 〈povr.〉 ne moći jasno misliti i zaključivati [~ se pred pločom]; sin. smotati se razg. v. pod smotati, spetljati se razg. v. pod spetljati; sin. smesti