Rezultati pretraživanja za: dogovoriti

  • dogovòriti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dogòvorīm, 3. l. mn. dogòvorē, imp. dogovòri, aor. dogovòrih, prid. r. dogovòrio, prid. t. dogòvoren 1. a. postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. sklopiti, ugovoriti; vidski parnjak: dogovarati b. postići dogovor o vremenu održavanja čega [~ sastanak]; sin. ureći • dogovòriti se povr. uskladiti mišljenja ili postupke, postići dogovor s kim [~ se o cijeni]; sin. pogoditi se razg. v. pod pogoditi, sporazumjeti se; vidski parnjak: dogovarati se v. pod dogovarati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga