im. m. 〈G dȕha, A dȕha/dȕh, V dȕše; mn. N dȕhovi/dȕsi, G dȕhōvā/dȗhā〉 1. 〈jd. A dȕh〉 a. svijest, moć ili sposobnost mišljenja, spoznaje i djelovanja [čovjek velikoga duha] b. temeljni smisao ili svojstvo koje obilježuje koje razdoblje, skupinu ili djelatnost [~ vremena; ~ helenizma; momčadski ~] c. dio čovjeka koji čine osjećaji, svijest, narav itd. [~ i tijelo]; sin. duša 2. 〈jd. A dȕha〉 bestjelesno biće; ant. prikaza, priviđenje, sablast; sin. (utvara) 3. 〈mn.〉 (Dȕhovi) rel. kršćanski blagdan koji se slavi pedeseti dan nakon Uskrsa; sin. Pedesetnica ◇ Duh Sveti rel. u kršćanstvu treća božanska osoba uz Oca i Sina ♦ imati duha biti kreativan, imati stvaralačkih sposobnosti, biti zanimljiv u razgovoru, biti duhovit; klonuti duhom obeshrabriti se, izgubiti polet; uznemiriti duhove unijeti nemir (nesigurnost), izazvati sumnju (nemir, strah)