Rezultati pretraživanja za: ići

  • ȉći

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ȉdēm, 3. l. mn. ȉ, imp. ìdi, aor. ìdoh, imperf. ȉđāh, prid. r. ìšao, pril. s. ȉdūći, pril. p. ìšāvši 1. kretati se pješice [~ ulicom]; sin. hodati, hoditi zast., pješačiti 2. razg. v. voziti se pod voziti 3. primicati se određenu mjestu ili ga napuštati [~ u kino; ~ iz škole] 4. polaziti ili pohađati koje mjesto, ustanovu, školu [~ u školu; ~ na fakultet; ~ u crkvu] 5. razg. v. gibati se pod gibati, kretati se pod kretati 6. odgovarati jedno drugomu prema kakvim obilježjima [Crvena boja ide dobro s plavom.; Oni idu zajedno.]; sin. slagati se v. pod slagati 7. započeti što raditi, poći kamo s kakvom namjerom [~ spavati; ~ ručati; ~ u lov; ~ u šetnju] 8. događati se od početne do završne točke [Čitanje ide sporo.] 9. zbivati se u vremenskome slijedu [Idu dani.; Vrijeme ide.]; sin. prolaziti 10. 3. l. a. biti nadaren za kakvu djelatnost [Matematika mu ide loše.; Ide mu sport.] b. biti traženim [Ovaj kruh dobro ide.] c. biti u radnome stanju, biti ispravnim [Sat ide.] 11. protezati se kroz prostor [Staza ide kroz šumu.]; sin. prolaziti 12. nastojati što postići ili dobiti [~ za novcem; ~ za karijerom]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga