Rezultati pretraživanja za: naplatiti

  • naplátiti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàplātīm, 3. l. mn. nàplātē, imp. napláti, aor. naplátih, prid. r. naplátio, prid. t. nàplāćen uzeti novac za prodanu robu ili učinjene usluge [~ boravišnu pristojbu; ~ kaznu; ~ porez; ~ robu]; sin. ubrati pren., razg.; vidski parnjak: naplaćivati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga