gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàslijēdīm, 3. l. mn. nàslijēdē, imp. naslijédi, aor. naslijédih, prid. r. naslijédio, prid. t. nàslijēđen〉 1. dobiti što u naslijeđe [~ kuću; ~ imanje]; sin. baštiniti 2. dobiti od koga naslijeđe [~ oca]; sin. baštiniti 3. pren. dobiti kakvo nasljedno svojstvo od predaka [~ sklonost piću]; sin. baštiniti 4. preuzeti koju dužnost poslije koga drugoga [~ kolegu na poslu]; vidski parnjak: nasljeđivati