im. ž. 〈G ȍsnovē; mn. N ȍsnove, G ȍsnōvā〉 1. ono na čemu što stoji, na čemu se što gradi, tvori, stvara [pješčana ~; betonska ~]; sin. podloga 2. pren. polazišni, najbitniji dio čega [~ istraživanja]; sin. (baza), podloga, temelj 3. gram. dio riječi koji nosi leksičko značenje ◇ tvorbena ~ dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom riječju ◇ na osnovi uzimajući što kao uzrok ili podlogu [Zaključili smo to na temelju njegova ponašanja.]; sin. temeljem, na temelju v. pod temelj; na osnovi toga što uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (označuje uzrok kao polazište na kojemu se temelji kakav zaključak) [Do takve odluke došao je na osnovi toga što više nije mogao podnositi nepravdu.]; sin. na temelju toga što v. pod temelj, po tome što v. pod što