Rezultati pretraživanja za: ovlašćivati

  • ovlašćívati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ovlàšćujēm, 3. l. mn. ovlàšćujū, imp. ovlàšćūj, aor. ovlašćívah, imperf. ovlàšćīvāh, prid. r. ovlašćívao, prid. t. ovlàšćīvān davati komu pravo da kako postupa ili u čemu sudjeluje [~ odvjetnika za sudsku tužbu]; sin. (akreditirati); vidski parnjak: ovlastiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga