Rezultati pretraživanja za: promaknuti

  • promàknuti

    gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pròmaknēm, 3. l. mn. pròmaknū, imp. promàkni, aor. promàknuh, prid. r. promàknuo, prid. t. pròmaknūt 1. prijel. dati komu viši položaj u službi, postaviti koga u više zvanje [~ u čin bojnika]; sin. (afirmirati, promovirati), unaprijediti 2. neprijel. a. brzo proći [~ pokraj škole] b. 3. l. ostati neopaženim [Često mi promakne pogreška u tekstu.]; sin. (promaći); vidski parnjak: promicati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga