Rezultati pretraživanja za: promicati

  • pròmicati

    gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pròmičēm, 3. l. mn. pròmičū, imp. pròmiči, aor. pròmicah, imperf. pròmicāh, prid. r. pròmicao, prid. t. pròmicān 1. prijel. a. davati komu viši položaj u službi, postavljati koga u više zvanje [~ u čin bojnika]; sin. (promovirati), unapređivati; vidski parnjak: promaknuti b. zagovarati kakvu ideju, zalagati se za što [~ ljudska prava; ~ suradnju]; sin. (afirmirati) 2. neprijel. a. brzo prolaziti [~ pokraj škole]; vidski parnjak: promaknuti b. 3. l. ostajati neopaženim [Često mi promiču pogreške u tekstu.]; vidski parnjak: promaknuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga