Rezultati pretraživanja za: sklopiti

  • sklòpiti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sklȍpīm, 3. l. mn. sklȍ, imp. sklòpi, aor. sklòpih, prid. r. sklòpio, prid. t. sklȍpljen 1. pomaknuti dijelove vlastitoga tijela tako da budu u dodiru [~ oči; ~ usta]; sin. zatvoriti; ant. otvoriti 2. staviti jedan uz drugi (o dlanovima, o rukama) [~ ruke u molitvi] 3. postaviti i spojiti dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, složiti, sastaviti; ant. rasklopiti, rastaviti 4. postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. dogovoriti, ugovoriti  ~ brak postati mužem i ženom; sin. (oženiti se) v. pod oženiti, (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. v. pod ući, (uzeti se) v. pod uzeti, vjenčati se v. pod vjenčati; vidski parnjak: sklapati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga