trȅbati
gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trȅbām, 3. l. mn. trȅbajū, imp. trȅbāj, aor. trȅbah, imperf. trȅbāh, prid. r. trȅbao〉 1. imati, osjećati potrebu za kim ili čim [Treba mu majka.; Trebam olovku.] 2. 〈3. l.〉 biti potrebno [Zadaću treba napisati još danas.]; sin. morati, valjati