Rezultati pretraživanja za: ugovoriti

  • ugovòriti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ugòvorīm, 3. l. mn. ugòvorē, imp. ugovòri, aor. ugovòrih, prid. r. ugovòrio, prid. t. ugòvoren sporazumjeti se o prodaji ili plaćenoj usluzi [~ posao]; sin. dogovoriti, sklopiti; vidski parnjak: ugovarati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga