Rezultati pretraživanja za: umoriti

  • umòriti

    gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùmorīm, 3. l. mn. ùmorē, imp. umòri, aor. umòrih, prid. r. umòrio, prid. t. ùmoren 1. iscrpiti čiju tjelesnu ili umnu snagu, učiniti koga iznemoglim [~ konja; Taj će me posao umoriti.]; ant. odmoriti 2. prouzročiti čiju smrt [~ stoku]; sin. dokrajčiti pren., ubiti, usmrtiti • umòriti se povr. postati iscrpljenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postati iznemoglim [~ se od učenja]; ant. odmoriti se v. pod odmoriti; vidski parnjak: umarati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga