Rezultati pretraživanja za: utemeljivati

  • utemeljívati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. utemèljujēm, 3. l. mn. utemèljujū, imp. utemèljūj, aor. utemeljívah, imperf. utemèljīvāh, prid. r. utemeljívao, prid. t. utemèljīvān 1. počinjati što novo, stvarati što novo [~ novu školu]; sin. osnivati, pokretati, ustanovljavati, ustanovljivati 2. oslanjati se na što ili imati temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima]; sin. temeljiti; sin. zasnivati; vidski parnjak: utemeljiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga