im. ž. 〈G valèncijē; mn. N valèncije, G valèncījā〉 1. kem. svojstvo atoma kojega elementa da se veže s određenim brojem atoma kojega drugog elementa 2. jez. svojstvo glagola da uvodi određene dopune, da otvara mjesto drugim riječima u rečenici; sin. valentnost