čìniti činiti 
gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. čìnīm, 2. l. čìnīš, 3. l. čìnī, mn. 1. l. čìnīmo, 2. l. čìnīte, 3. l. čìnē; imp. čìni; aor. čìnih; imperf. čìnjāh; prid. r. m. čìnio, ž. čìnila, s. čìnilo; prid. t. čȉnjen; pril. s. čȉnēći)
1 Činiti što znači djelovati s kakvom posljedicom ili rezultatom, postupati na određeni način.
– Molio je i činio pokoru.
– A što im je činiti u slučajevima kad budu trebali nešto poduzeti, a neće znati što i kako?
Tko što čini? čovjek, dijete, osoba, žena
Što čini? čudo, djelo, štetu, uslugu, zlo, zločin
Koordinacija: činiti i govoriti
2 Činiti što znači ulaziti u sastav čega, biti sastavnim dijelom čega.
– Važan dio našeg mozga čine masnoće, od čega su približno trećina masne kiseline.
– Znamo da žene čine većinu socijalno isključenih i zbog svog nepovoljnog ekonomskog položaja veliki broj žena u stalnom je riziku od siromaštva.
Što nešto čini? cjelinu, (važan, velik) dio, odbor, okosnicu, ostatak, većinu
tvorba: čin-iti tvorenice: činidba, činjenje TVORENICA: čin
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=%C4%8Diniti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: