čìniti se činiti se 
gl. nesvrš. povr. (prez. jd. 3. l. čìnī se, mn. 3. l. čìnē se; aor. jd. 3. l. čȉnī se; imperf. jd. 3. l. čìnjāše se; prid. r. m. čìnio se, ž. čìnila se, s. čìnilo se; pril. s. čìnēći se)
Činiti se znači postojati kao dojam o kome ili čemu.
– Iako u načelu prihvatljivo, čini se da ovakvo objašnjenje ne osvjetljava slučaj do kraja.
– Ljudi su šutjeli dok je on smišljao odgovor. Činilo mi se da ta šutnja traje strahovito dugo.
Što se čini? da (je taj izraz postao vrlo popularan, posjeduje sve), kako (je riječ o različitim oblicima iste stvari, upozoravanja stručnjaka ipak vode napretku)
Kakvim se čini? čudnim, logičnim, nemogućim, super, važnim, vjerojatnim, zanimljivim
◦ U govoru se čini se upotrebljava i kao ograda ili kako se ne bi povrijedilo sugovornika: Čini mi se da ipak niste u pravu., Čini mi se da to baš nije pametna odluka.
tvorba: čin-iti
Citiraj natuknicu: