ȁorist aorist im. m. (G ȁorista, DL ȁoristu, A ȁorist, I ȁoristom)
gram. Aorist je glagolsko vrijeme koje se najčešće tvori od svršenih glagola, pa se obično i određuje kao prošlo svršeno glagolsko vrijeme.
– Na prvi pogled uočljiva je česta upotreba aorista i imperfekta, nizanje misli jedne za drugom, digresije, skretanje pozornosti na nevažne detalje koji kroz priču postaju važniji od same radnje i sl.
– Pričala je o povratku aorista i imperfekta (čìtah; imperfekt je čĭtāh) u hrvatski zbog SMS-a, o razlici između prodavača i prodavatelja, zašto se kaže novinarka, ali ne i doktorka.
– Blagu arhaičnost književnica je postigla uz pomoć aorista, dramatičnost historijskim ili pripovjedačkim prezentom, a za izricanje prošlosti rabila je također futur, kondicional, pa i vrlo stilogeni historijski imperativ.
Kakav je aorist? nenaglašeni; apsolutni
Koordinacija: aorist i imperfekt, aorist i kondicional, aorist i pluskvamperfekt
U vezi s aoristom spominje se: glagol
Hrvatska školska gramatika: http://gramatika.hr/pravilo/aorist/52/#pravilo
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/aorist/50956/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=aorist&search_type=basic
Citiraj natuknicu: