dvòličnōst dvoličnost im. ž. (GDL dvòličnosti, A dvòličnōst, I dvòličnošću/dvòličnosti)
Dvoličnost je osobina onoga koji je dvoličan ili svojstvo onoga što je dvolično.
– Razmišljam i kako je ljudska dvoličnost u današnje vrijeme postala pravilo i dostigla svoj vrhunac, tako da svatko nosi po nekoliko maski, za razne potrebe u društvu.
Kakva je dvoličnost? ljudska, moralna; dvoličnost političara; dvoličnost Crkve, dvoličnost društva, dvoličnost politike
Što dvoličnost može? iritirati koga, smetati komu, živcirati koga
Što se s dvoličnošću može? mrziti je, ne podnositi je, pokazivati je, razotkriti je, spočitavati je komu, trpjeti je
Koordinacija: dvoličnost i licemjerje, dvoličnost i licemjerstvo, dvoličnost i neiskrenost, dvoličnost i pokvarenost, dvoličnost i podmuklost, dvoličnost i sebičnost
sinonim: licemjerje, licemjernost
tvorba: dvoličn-ost
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/343/
Citiraj natuknicu: