dvójka dvojka 
im. ž. (G dvójkē, DL dvójci, A dvójku, I dvójkōm; mn. NA dvójke, G dvójkā/dvójkī, DLI dvójkama)
1 Dvojka je brojka koja označuje broj dva.
– Malo se potrudim, što zbog znatiželje, a što zbog one dvojke i silnih nula.
– A kad smo već kod gubitaka, na listić stavljam i Split protiv Dragovoljca, uredno, krasopisom pišem dvojku.
2 Dvojka je predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom.
– Dođe dvojka, poluprazna, uđem u zadnja kola.
3 razg. Dvojka je najniža prolazna školska ocjena označena s 2.
– Popravio je dvojku iz matematike na odličan.
– Poklonjena mu je dvojka jer su svi znali da matematika neće imati neku važnost za njegovu budućnost.
SINONIMI: dovoljan :2, dvica :4
tvorba: dvoj-ka
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=dvojka&search_type=basic
Citiraj natuknicu: